/Prag, 1910. — Zagreb, 1991./

Arhitekt Nikola Despot diplomirao je 1935. godine na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu (današnji Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Od 1937. godine radi kao projektant u Središnjem uredu za osiguranje radnika. Godine 1941. – 1948. nastavnik je u Tehničko-građevinskoj školi, potom projektant u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu (1948. – 1950.), zatim nastavnik u Grafičkoj školi (1950./1951.) i Školi primijenjene umjetnosti (1952. – 1975). Projektirao više zdravstvenih objekata: TBC sanatorije u Knez-Selu kraj Niša (1937.), Kasindolu kraj Sarajeva (1938.) i Klenovniku u Hrvatskom zagorju (1939.), zatim novogradnje Okružnog ureda za osiguranje radnika (OUZOR) u Dubrovniku, Karlovcu i Beogradu (1937.–1941.), ambulantu OUZOR-a u Banjoj Luci (1937.–1941.) te kompleks ″Auto-Hrvatske″ u Zagrebu (1946.). S uspjehom je sudjelovao na natječajima za Banovinsku palaču u Splitu, za koju je 1937. godine s V. Turinom i V. Vrbanićem osvojio prvu nagradu, i spomenik Enrica Fermija u Chicagu (1954). Bavio se također uređenjem interijera, uglavnom u Zagrebu; prizemlje hotela ″Beograd″, lokali ″Posrednika″, kolodvorski restoran, knjižara ″Znanje″ u Ilici. Postavio izložbu pomorstva u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (1950.), izložbe ″Jugovinila″ (1953., 1958.), poljoprivrednu izložbu na Zagrebačkom velesajmu (1955.), izložbe ″Jugovinila″ u Bruxellesu (1955.) i Beogradu (1960.) i dr. Autor je stalnog postava astronomskog odjela u Tehničkom muzeju u Zagrebu.

Izvor: lzmk