/Čakovec, 1930./

Diplomirao je 1954. godine na arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1963. godine radi na projektima drvenih i čeličnih montažnih kuća (Spačva, Marles i Spig – od kojih je prva realizirana). Metodologija građenja, a posebice timski interdisciplinarni rad, oblikovat će u Robotićevoj vokaciji vrsnog industrijskog dizajnera.

U Centru za industrijsko oblikovanje – isprva kao vanjski suradnik – a potom, od 1967. godine, kao voditelj projekta dizajna, osmišljava dizajn mini-trafostanice za tvornicu “Rade Končar”, dizajn kućišta rashladnih vitrina, dizajn alatnih strojeva, te dizajn kabina i karoserija poljoprivrednih strojeva.

Od 1969. industrijski je dizajner, a od 1971. godine direktor Odjela za industrijski dizajn u Elektrotehničkom institutu “Rade Končar”. Sudjeluje na kolektivnoj izložbi “Produkt dizajn 2” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, a 1971. i 1972. g. izlaže na Zagrebačkom velesajmu.

Njegov je senzibilitet usmjeren na dizajn dizajna unutar tvrtke, uviđajući u tom smislu nezaobilaznu vrijednost dobro osmišljenog timskog i interdisciplinarnog rada.

Robotić od 1981. godine nastavlja u svojstvu samostalnog industrijskog dizajnera, a najznačajniji radovi tog razdoblja su: razvoj dizajna kućišta elektroničke vage “Skala 02” koja izračunava cijenu, za Digitron iz Buja u razdoblju od 1981. do 1986.; sistem namještaja “Ro-Ro” za “Hrast” iz Čakovca (kao koautor), 1985.; dizajn eksploziono zaštićenih kućišta za Tvornicu rudarske opreme u Kaknju, 1985./1986., te naposljetku, dizajn kućišta informatičkih stupova za Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, 1994.

Jedan je od osnivača Hrvatskog dizajnerskog društva sudjelujući na nizu skupova s temama o dizajnu, razvoju proizvoda ili odgoju struke. Sudionik je akcije osnivanja Studija dizajna, gdje je i koautor prvog nastavnog programa za Studij.

Dobio je brojna priznanja, nagrade i odlikovanja: Priznanja dobrog dizajna “Yu-design” na Zagrebačkom velesajmu za dizajn Buchholz releja, 1971. i razdjelnog ormarića niskonaponske mreže, 1972.; Priznanje dobrog dizajna “Dizajn centra – Beograd” za dizajn pile za kosti, stroja za primjenu u velikim kuhinjama, 1980.; Velika nagrada 18. zagrebačkog salona sa suradnicima-koautorima za pokretnu poljsku kuhinju “Končar”, 1983.; Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za radove u okviru grupe industrijskog dizajna Elektrotehničkog instituta “Rade Končar”, 1983.; “Časna pohvala” međunarodnog žirija na “Bio 10” u Ljubljani za poljsku kuhinju “Končar”, 1984.; Priznanje 21. zagrebačkog salona “za visoke estetske rezultate u složenim zadaćama oblikovanja industrijske opreme”, 1986.; Priznanje “Die gute Industrieform”, Hannover, za elektroničku vagu Skala 02, 1987.; Pohvala na “Ambijenti” 1996. za informatički stup od polimramora Cyport 100, te odlikovanje “Reda Danice hrvatske” s likom Marka Marulića za cjelovit doprinos u stvaranju.

Članom ULUPUH-a postaje 1966. godine.

Dobitnik je Nagrade za životno djelo 2003. godine. Autor je članaka u časopisu Čovjek i prostor:
Montažne stambene zgrade “Spačva”, u: Čovjek i prostor, br. 2, Zagreb, 1965.: 7
Arhitekt i integraciona kretanja u privredi, u: Čovjek i prostor, br. 2, Zagreb, 1965.: 8
Dizajn i planiranje proizvoda, u: Čovjek i prostor, br. 4, Zagreb, 1975.: 18
Vrijednosna tehnika i industrijski dizajn, u: Čovjek i prostor, br. 8, Zagreb, 1975.: 13

Izvori:
Iva Ceraj, Nagrada za životno djelo Hrvatskoga dizajnerskog društva: Vladimir Robotić, u: Godišnjak hrvatskog dizajna, Hrvatsko dizajnersko društvo, Zagreb, 2005.
http://stari.dizajn.hr/
http://hsb.hr/