Kranjc, Mihajlo, hrvatski arhitekt (Zagreb, 29. IX. 1934 – Zagreb, 20. III. 2016). Diplomirao na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu 1959 (Vladimir Turina). Zaposlen od 1959. u birou »Ostrogović« (od 1963. Centar 51), gdje je od 1968. u sklopu UN-ova projekta Južni Jadran radio na projektu turističkoga naselja Babin kuk u Dubrovniku, koji je 1972–73. s Berislavom Šerbetićem razrađivao u birou Edwarda Durella Stonea u New Yorku. Od 1977. radio je u Zavodu za arhitekturu pri Arhitektonskome fakultetu, a od 1991. u Gradskome zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. Isprva je projektirao stambena naselja i nova urbana središta za manje gradske sredine u Lici (uglavnom s Milanom Čankovićem), pri čemu se priklonio načelima regionalizacije primjenjujući diskretnu simboliku; izveo je u Ogulinu u naselju »Ivo Marinković« stambeno-poslovni kompleks u ulici Vladimira Nazora (1973), stambeno-poslovni toranj (1974) i stambene nizove s lokalima (1979), u Plaškome stambeno-poslovnu (1978) i stambenu zgradu (1981., Nagrada »Viktor Kovačić« 1981) te na jezeru Sabljaci restoran (1979), a u Josipdolu hotel (1979). Potom se okrenuo uređenju i obnovi zagrebačkih javnih prostora; izveo je niz urbanističko-arhitektonskih projekata, podarivši gradskom središtu današnji izgled. Suautor je ili autor projekata obnove: Trga Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića) i početka Gajeve ulice (1978., izvedba 1981–87., s Brankom Silađinom i B. Šerbetićem; Velika nagrada Zagrebačkog salona 1979), Trga Petra Preradovića (tzv. Cvjetni trg) s okolnim ulicama (1991–95., sa Šerbetićem) i Trga Burze (danas Trg hrvatskih velikana, 1994–95) te pješačkih zona Gajeva–Bogovićeva–Petrićeva (1993–94) i Jurišićeva–Petrinjska (1994–95). Bavio se i adaptacijama (Muzej Mimara u Zagrebu, 1985–87., s Ivanom Pitešom, Matijom Salajem i Šerbetićem) i unutarnjim uređenjem poslovnih prostora. Projektirao je postave niza javnih spomenika (Ban Josip Jelačić Antona Dominika Fernkorna na zagrebačkom Jelačićevu trgu), a sam je autor više spomen-obilježja (Poginulim braniteljima Pešćenice u Vukovarskoj ulici, 2000).

 

Izvor: Enciklopedija