/Zagreb, 1930. – Zagreb, 2002./

Bruno Planinšek studirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (1950-1955), gdje je stekao zvanje akademskog arhitekta i edukaciju zasnovanu na avangardnim eksperimentalnim modelima utemeljenim na tradiciji Bauhausa. To ga je usmjerilo izrazito širokom polju interdisciplinarnog bavljenja dizajnom. Na području produkt-dizajna afirmirao se već 1956., kada za osječku tvornicu Saponia oblikuje ambalažu tekućeg deterdženta BIS, koja je u raznim varijantama i materijalima desetljećima uspješno ispunjavala tehnološke zahtjeve.
Iste godine započinje dugogodišnju suradnju s tvornicom Elektron-Kontakt u Samoboru, za koju je dizajnirao električni mlinac za kavu MIKI. Kao primjer uspješnog produkt-dizajna MIKI je bio uvršten u svjetsku selekciju industrijskog dizajna do 10 $ na izložbi u St. Louisu 1965. zajedno s radovima vodećih svjetskih dizajnera Ettorea Sottsassa, Tapija Wirkkale i Maxa Billa, s koje je otkupljen za fundus Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Ta ikona modernog hrvatskog dizajna koja je danas prava rijetkost, može se razgledati na izložbi, zajedno s najsloženijim Planinšekovim radovima ostvarenim u sklopu suradnje s industrijom. To su uređaji koje je dizajnirao u sklopu suradnje s tvornicom RIZ (Radioindustrija Zagreb): brojni kućanski i elektronski aparati, od gramofona i pojačala do televizijskih prijemnika, gdje je ostvario izuzetne rezultate u primjeni funkcionalnih i suvremenih oblikovnih standarda. Za dizajn serije električnih bojlera, sušilice za ruke i mlinca za kavu dobio je 1963. Nagradu grada Zagreba, prvu dodijeljenu u kategoriji Dizajn.

 

Izvor: Arhitekti