Prema riječima urednice i prevoditeljice knjige, i same kazališne umjetnice Krune Tarle, u knjizi „autor artikulira prve teze uopće na temu teatra objekta, donedavno nepoznatog kazališnog smjera, koji se tek od polovine prošlog stoljeća pojavljuje i afirmira uglavnom na alternativnim festivalima kao i u okviru lutkarskih rezervata. Spomenuti pravac nalazi se u prostoru između kazališta i likovne umjetnosti, i ukazuje na moguće drugačije vizure koje će nužno izmijeniti i kazalište i likovnu umjetnost. Povijesno gledano, kazalište slikara već ima bogatu tradiciju, doduše, više na polju manifesta i vizija. Knjiga sadrži bogato vrelo saznanja i promišljanja, izazovne poticaje za sve poklonike scenske umjetnosti s obje strane rampe, kao i za sve energije iz svijeta likovnih umjetnosti koje se više ne zadovoljavaju sporednom ulogom u kazalištu.“

Na drugome mjestu Kruna Tarle obrazlaže važnost knjige u hrvatskom kontekstu: „Premda se danas u Hrvatskoj već uglavnom zna što je plesni teatar, za teatar koji se jednako čvrsto naslanja na likovnu umjetnost, nemamo još niti ime (vizualni teatar? — bit će još dosta muke s terminima). Ne radi se tu tek o likovnoj umjetnosti primijenjenoj u domeni scenografije ili kostimografije, radi se o mnogo ambicioznijim snovima velikih kazališnih sanjara i reformatora (Kandinski, Schlemmer, Craig, Artaud, Kantor, Vilson i drugi) koji bi da sliku insceniraju, dramatiziraju, služeći se svim kategorijama i sredstvima svog zanata. (…) Ovo je zasigurno pionirska knjiga jer se u njoj po prvi puta uopće sustavno, analitički i kritički postavljaju principi teatra objekta. Ovako pomno analizirana fenomenologija kazališta objekta kao i novonastalih oblika mixed-media, (nekonvencionalnih žanrova kao što su koreodrama, scenska poema i sl,) pomoći će nam da se orijentiramo u brojnim umjetničkim smjerovima koji se velikom brzinom stvaraju i redefiniraju, kao i u kritičkoj evaluaciji aktualne kazališne produkcije“.

Knjiga je ostvarena uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH.

O autoru

Peter Michael Weitzner, rođen 1936., likovni je i kazališni pedagog, te redatelj. Deset godina radio je kao docent na Visokoj školi za umjetnost u Berlinu. Od 1989. osnivač je i voditelj odsjeka „Studijski smjer kazališta objekta“ na Hogeschool voor de Kunsten u Amsterdamu.

Projekti:
„Pejzaž Dioniz“, kazalište slika i objekata po Euripidu
„Jeka: Kandinski: Jeka“, koprodukcija s Akademijom umjetnosti, Berlin
„Parada Rimbaud Westend“, projekt Zajednice Karl-Hoferi Visoke škole za umjetnost, Berlin
„Vladimir Majakovski“, Kazalište slika
„Publika“, Garca Lorca, produkcija Hebbel-Theatera i Uckermärkischen Bühnen,
„Eiladen in de egeische zee“, Antikom inspiriran projekt prigodom Međunarodnog kazališnog festivala, Amsterdam
i dr.

O prevoditeljici / urednici

Kruna Tarle rođena je i školovala se u Zagrebu: Filozofski fakultet (engleski jezik i književnost, te filozofija), kao i šire umjetničko obrazovanje: klasični balet, suvremeni ples (KASP — Komorni ansambl slobodnog plesa), likovna umjetnost ( ULUPUH  — multimedija).

Niz godina radila je kao umjetnički pedagog sustavno oformivši i niz godina vodeći Lutkarski studio Zagrebačkog kazališta mladih, eksperimentalni ansambl FASADE, a potom i Atelier Zagrebačkog kazališta lutaka. Autorski projekti: Djevin skok ili Proljeće u slijepoj ulici, Zemlja je okrugla, Kaleidoskop, Pješčani sati, Clair-obscur, Plavi zvuk, Mala Pia i razbojnici, Nadir, Maska- reljef nutrine, Za Unu…., Draga Tilla Durieux! itd. Realizirala je TV emisije i serije, objavljuje tekstove na temu kazališne umjetnosti. Prevela je značajnu knjigu: PLES KAO KAZALIŠNA UMJETNOST, čitanka za povijest plesa od 1581. do danas, autorice Selme Jeanne Cohen, (u izdanju Omladinskog kulturnog centra, CEKADE, Zagreb, 1988. — dva izdanja). Knjiga se koristi u pojedinim kolegijima kazališnih studija kao obavezna literatura.